Hrvatske autohtone
sorte grožđa

Babica

Babica je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja na području Dalmacije, posebno na otocima Braču i Šolti. Smatra se da je stara stoljećima, a njeni korijeni sežu u stari Rim.

 

Babica se najviše uzgaja na strmim padinama otoka Brača i Šolte, gdje je izložena jakim vjetrovima i sunčevim zrakama. Njeno grožđe se odlikuje tamnom bojom i jakim okusom, a vina od babice su poznata po svojoj punoći i intenzivnosti okusa.

 

Unatoč teškim uvjetima uzgoja, babica se uspjela održati tijekom stoljeća, a danas je postala jedna od najvažnijih autohtonih sorti grožđa u Dalmaciji. Babica se često pojavljuje u lokalnoj kuhinji i gastronomiji, a mnogi turisti posjećuju otoke Brač i Šoltu kako bi kušali vina od ove autohtone sorte grožđa.

Babić

Babić predstavlja crnu sortu grožđa koja ima korijene u dalmatinskoj regiji Hrvatske. Povijest nastanka sorte babić nije u potpunosti poznata, ali jasno je da ova sorta uživa dugu tradiciju u vinogradima Dalmacije.

 

Nastanak babića vjerojatno proizlazi iz prirodnog križanja lokalnih divljih koje su rasle duž dalmatinske obale. Prvi pisani zapisi o babiću potječu iz 15. stoljeća, kada je sorta počela dobivati na popularnosti među vinogradarima u regiji.

 

Tijekom 18. i 19. stoljeća, babić je zadržao svoj ugled u Dalmaciji, a zatim se proširio i na druge dijelove Hrvatske. No, u 20. stoljeću, zbog širenja filoksere, babić je doživio smanjenje popularnosti, poput mnogih drugih sorata u to vrijeme.

 

Ipak, u posljednjim desetljećima 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća, zahvaljujući naporima znanstvenika i vinogradara, sorte poput babića ponovno su privukle pažnju. Ovaj trend doveo je do ponovnog uspona babića, posebice u dalmatinskim vinogradima.

 

Danas se babić koristi za stvaranje različitih stilova vina, od suhih crnih vina s intenzivnom aromom i bogatim okusom, do kupaža s drugim lokalnim i međunarodnim sortama grožđa, čime se stvaraju složena i intrigantna vina koja odražavaju jedinstvenost dalmatinskog terroira.

Bogdanuša

Bogdanuša je autohtona hrvatska sorta bijelog grožđa, koja se uzgaja uglavnom na otoku Hvaru. Postoji nekoliko priča o podrijetlu ove sorte, ali najčešća je da je potječe iz Grčke, odakle je donesena u Dalmaciju tijekom antičkog doba.

 

Bogdanuša se odlikuje izuzetnom otpornošću na sušu i toplinu, što ju čini idealnom za uzgoj na sunčanim padinama otoka Hvara. Uzgoj ove sorte grožđa bio je iznimno važan za gospodarstvo otoka Hvara, te je bio glavni izvor prihoda za mnoge obitelji.

 

Iako je bogdanuša bila popularna sorta u regiji tijekom nekoliko stoljeća, u 20. stoljeću se gotovo izgubila zbog niskog interesa za njezin uzgoj. Ipak, zahvaljujući zalaganju nekoliko entuzijasta, bogdanuša se uspjela održati na životu i danas se smatra jednom od najznačajnijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj. Vina od bogdanuše su poznata po svom suhom i voćnom okusu, s notama mediteranskog bilja i agruma. 

Blatina

Blatina je jedna od autohtonih sorti grožđa u Bosni i Hercegovini te se uzgaja i u nekim dijelovima Hrvatske. Smatra se da potječe iz hercegovačkog kraja, no njena točna povijest nastanka nije poznata.

 

Otporna je na sušu i visoke temperature, pa se uzgaja uglavnom u toplijim područjima. Berba se obavlja u rujnu, a grožđe se često koristi za proizvodnju crnog vina visoke kvalitete.

 

Iako je blatina autohtona sorta, njen uzgoj se smanjio tijekom proteklih desetljeća zbog usredotočenja na druge, komercijalno isplativije sorte. Ipak, posljednjih godina sve je više vinara koji se vraćaju uzgoju blatine, prepoznajući njen potencijal za proizvodnju vrhunskih vina.

Crljenak kaštelanski -
zinfandel

Crljenak Kaštelanski je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja u Dalmaciji, posebno na području Kaštela. Iako je dugo vremena bila zaboravljena, ova sorta je kasnije identificirana kao izvorna sorta zinfandela, koja se uzgaja u Kaliforniji i postala je jedna od najpopularnijih sorti grožđa u SAD-u.

 

Povijest crljenka kaštelanskog seže u srednji vijek, a smatra se da je potekao iz Hrvatske, odakle se proširio u susjedne zemlje. U 19. stoljeću, neki od izvornih crljenaka kaštelanskog su prevezeni u SAD, gdje su počeli uzgajati zinfandel.

 

Godine 2001., nakon niza istraživanja i analiza, utvrđeno je da je crljenak kaštelanski izvorni korijen sorte zinfandel. Nakon ovog otkrića ponovno se počeo uzgajati u Hrvatskoj, a ova sorta grožđa je postala iznimno važna za hrvatsku enološku baštinu.

 

Vina od crljenka kaštelanskog su slična vinima od zinfandela, a odlikuju se jakim okusom i aromama tamnog voća, papra i začina. 

Darnekuša

Darnekuša je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja u dolini rijeke Neretve u Dalmaciji. Smatra se da potječe iz područja Konavala u južnoj Dalmaciji, no njeno točno podrijetlo nije poznato

 

Ime darnekuša, prema jednoj teoriji, potječe od turske riječi “dar” što znači poklon, i “nekuša” što znači kuća. Prema toj teoriji, darnekuša bi značila “poklon iz kuće” te bi se odnosila na kvalitetu grožđa koje je donosilo dobar prihod stanovnicima ovog područja.

 

U prošlosti je darnekuša bila važan izvor prihoda za stanovnike doline Neretve, a vina od ove sorte grožđa su bila cijenjena zbog svoje kvalitete i jedinstvenih okusa. Međutim, s vremenom se smanjio interes za uzgoj darnekuše, a vinogradi su se preusmjeravali na druge sorte grožđa.

 

Zahvaljujući trudu i naporima lokalnih stanovnika i zaljubljenika u vino, darnekuša se uspjela očuvati i danas se ponovno uzgaja u dolini Neretve. Ova autohtona sorta grožđa postala je važan dio enološke baštine Hrvatske te se uzgaja u malim količinama, što ju čini posebnom i jedinstvenom na hrvatskom vinogradarskom području.

 

Vina od darnekuše su svježa, voćna i aromatična, te se često koriste u gastronomiji u kombinaciji s ribljim jelima i plodovima mora. Ova sorta grožđa se smatra jedinstvenom i posebnom, te je postala simbol doline Neretve i njenog vinarstva.

Debit

Debit je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja uglavnom u Dalmaciji, posebno u Šibeniku i okolici. Smatra se da je ova sorta grožđa nastala u srednjem vijeku, a njeni korijeni sežu u stari Rim.

 

Uzgoj sorte debit je bio važan izvor prihoda za stanovnike Šibenika i okolice, a vina od debita su se odlikovala svježinom, pitkošću i voćnim aromama. Međutim, s vremenom je došlo do pada interesa za uzgoj ove sorte grožđa, te se čak smatralo da je gotovo izumrla. Ipak, zahvaljujući naporima nekoliko entuzijasta, debit se uspio obnoviti i danas se ponovno uzgaja u Dalmaciji.

 

Vina od debita ponovno su postala popularna među ljubiteljima vina, a ova autohtona sorta grožđa predstavlja važan dio enološke baštine Hrvatske.

Dobričić

Dobričić je sorta crnog grožđa koja se uzgaja u središnjoj Dalmaciji, posebice na otoku Šolti. Njeno podrijetlo nije u potpunosti poznato, no smatra se da se uzgaja u ovom području već stoljećima.

 

U prošlosti, vina od dobričića su bila vrlo popularna, a ova sorta grožđa je predstavljala jednu od najvažnijih sorti na otoku Šolti. Međutim, s vremenom se interes za uzgoj ove sorte grožđa smanjio, a vinogradi su se preusmjeravali na uzgoj profitabilnijih sorti.

 

Unatoč tome, u posljednjih nekoliko godina, ponovno je došlo do porasta interesa za uzgoj dobričića, a ova sorta grožđa ponovno je otkrivena od strane lokalnih vinara. Vina od dobričića su poznata po svom srednje jakom tijelu, umjerenim taninima i aromi tamnog voća, te se obično koriste za proizvodnju suhih crnih vina.

 

Kao autohtona sorta grožđa, dobričić predstavlja jedinstveni dio enološke baštine središnje Dalmacije, stoga je važno očuvati i njegovati uzgoj ove sorte kako bi se sačuvala jedinstvena enološka tradicija ovog područja. Vina od dobričića su sve popularnija među sommelierima i ljubiteljima vina, te predstavljaju još jedan dokaz bogate autohtone ponude hrvatskog vinarstva.

Frankovka

Frankovka, poznata i kao Blaufränkisch ili Lemberger u nekim drugim dijelovima svijeta, jest autohtona sorta crnog grožđa u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj i drugim zemljama srednje Europe. Njeni korijeni nisu u potpunosti poznati, ali se pretpostavlja da je nastala u srednjoj Europi, na području današnje Austrije ili Mađarske. Frankovka se razvila u nekoliko varijeteta i pod nazivima kao što su Lemberger, Blaufränkisch i Kékfrankos.

 

Frankovka se u Hrvatskoj tradicionalno uzgaja u kontinentalnom dijelu zemlje, posebno u Slavoniji. Iako je bila vrlo popularna sorta grožđa u prošlosti, njen uzgoj je opao nakon Drugog svjetskog rata zbog preferencija prema sortama koje su lakše za uzgoj i manje zahtjevne. Međutim, posljednjih godina se bilježi porast interesa za tu sortu u Hrvatskoj, a njen uzgoj se ponovno povećava.

 

Frankovka je srednje kasna sorta grožđa, a njeni plodovi su crne boje i srednje veličine. Odlikuje se visokim sadržajem šećera i kiselina te daje puna vina koja se mogu dugo čuvati. 

Graševina

Graševina je autohtona sorta bijelog grožđa koja se tradicionalno uzgaja u Slavoniji i Srijemu. Njeno podrijetlo nije točno poznato, ali se vjeruje da je ova sorta grožđa stoljećima prisutna na ovom području.

 

U prošlosti je bila jedna od najvažnijih sorti grožđa u Hrvatskoj, a njeni su se plodovi koristili za proizvodnju vina i drugih alkoholnih pića. Međutim, s vremenom se interes za uzgoj ove sorte grožđa smanjio, a vinogradi su se preusmjeravali na uzgoj drugih sorti.

 

U posljednjih nekoliko desetljeća, ponovno se pojavio interes za uzgoj graševine, a ova sorta grožđa postala je popularna među vinoljupcima i sommelierima. Vina od graševine su poznata po svojoj svježini, voćnosti i mineralnosti te se obično proizvode u suhom stilu, iako postoje i polusuha i slatka vina od ove sorte grožđa.

Graševina predstavlja važan dio hrvatske enološke baštine te je simbol autohtone kulturne baštine Slavonije i Srijema. 

Grk

Grk se smatra jednom od najstarijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj, a njegova povijest seže tisućama godina unatrag. Smatra se da su ga grčki trgovci donijeli u Dalmaciju u vrijeme antičke Grčke, a od tada se uzgajao najviše na otoku Korčuli. Ime sorte “grk” potječe upravo od ove povezanosti s Grčkom.

 

Uzgoj ove sorte grožđa bio je iznimno važan za gospodarstvo otoka Korčule, te je bio glavni izvor prihoda za mnoge obitelji. Odlikuje se iznimnom otpornošću na sušu i vjetar, što ga čini idealnim za uzgoj na južnim padinama otoka Korčule. Vina od grka su poznata po svom bogatom okusu i aromama, te su vrlo cijenjena u regiji.

 

Unatoč poteškoćama u uzgoju i činjenici da se grk uzgaja pretežno na otoku Korčuli, ova sorta grožđa je postala simbol ponosa i identiteta otoka, te se danas smatra jednom od najvažnijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj.

Hrvatica

Hrvatica je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja u srednjoj Dalmaciji, na području između grada Šibenika i rijeke Cetine. Ova sorta grožđa prvi put se spominje u vinogradarskoj literaturi u drugoj polovici 19. stoljeća, no njezino podrijetlo nije poznato.


Hrvatica se smatra jednom od najkvalitetnijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj. U prošlosti je bila vrlo cijenjena zbog svoje izvrsne kvalitete i jedinstvenog okusa. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, uzgoj ove sorte grožđa se smanjio i gotovo je nestala iz vinograda.


U posljednjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući trudu lokalnih vinara i zaljubljenika u vino, hrvatica se ponovno počela uzgajati. Danas se uzgaja u malim količinama, ali njezina popularnost raste zbog njezine kvalitete i jedinstvenog okusa.


Vina od hrvatice su tamna, puna i bogata okusom, te se često koriste u gastronomiji u kombinaciji s mesom, divljači i začinjenim jelima. Ova sorta grožđa je jedna od rijetkih autohtonih sorti koje su se uspjele očuvati i postati simbol srednje Dalmacije i njenog vinarstva.

Kadarun

Kadarun je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja na području Istre i Kvarnera. Njeno točno podrijetlo nije poznato, no smatra se da je sorta izvorno potekla iz sjeverne Afrike.

 

Postoji nekoliko teorija o tome kako je kadarun stigao u Hrvatsku. Prema jednoj od njih, ova sorta grožđa je stigla u Hrvatsku iz susjedne Italije tijekom vladavine Mlečana. Druga teorija sugerira da su Rimljani donijeli kadarun u Dalmaciju još u antička vremena.

 

U prošlosti je bio vrlo popularan među lokalnim vinogradarima na području Istre i Kvarnera, no s vremenom je izgubio na značaju. Vinogradi su se preusmjeravali na uzgoj drugih sorti grožđa koje su se smatrale profitabilnijima.

 

Međutim, u posljednjih nekoliko godina ponovno je otkriven i počeo se uzgajati u sve većim količinama. Ova autohtona sorta grožđa je postala simbol enološke baštine Istre i Kvarnera, a vina od kadaruna su postala poznata po svom intenzivnom okusu i bogatoj aromi.

 

Kadarun se smatra jedinstvenom sortom grožđa koja daje vina s izrazito bogatom aromom tamnog voća i začina, a često se kombinira s jelima od divljači, te se koristi i kao samostalna vino za degustaciju.

Kapistran

Kapistran je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Istri, a najviše na području općine Svetvinčenat. Ime je dobila po franjevačkom svećeniku, svetom Ivanu Kapistranu, a uzgaja se već stoljećima u istočnom dijelu Istre.

 

Nastala je križanjem autohtonih sorti teran bijeli i malvazija istarska, a karakterizira je visok sadržaj šećera i kiselina, što joj daje specifičnu aromu i okus. Prepoznatljiv je po svojoj zlatnoj boji i izrazito aromatičnom karakteru, s naglašenim notama tropskog voća i cvijeća.

 

Unatoč kvalitetnom okusu i specifičnosti, kapistran je danas prilično rijetka sorta, koja se uzgaja samo na manjim površinama u Istri. No, zahvaljujući sve većem interesu za autohtone sorte grožđa, polako se vraća u fokus vinara i ljubitelja vina koji cijene bogatu i raznoliku ponudu sorti u Hrvatskoj.

Kraljevina

Kraljevina je autohtona sorta grožđa u Hrvatskoj, a prema nekim izvorima, potječe iz podunavskog područja. Neki drugi izvori navode da je nastala križanjem sorti koje su se uzgajale u današnjoj Mađarskoj.

 

Dugo se uzgaja u kontinentalnom dijelu Hrvatske, posebno u Slavoniji, te se smatra važnom sortom grožđa za proizvodnju kvalitetnih bijelih vina, a njezina popularnost i uzgoj proteže se i na neka druga područja u Hrvatskoj.

 

Kraljevina je srednje kasna sorta, a njezini plodovi su bijele boje i srednje veličine. Ova sorta grožđa je prilagođena na kontinentalnu klimu i dobro podnosi niske temperature i mraz, što ju čini pogodnom za uzgoj u hladnijim dijelovima Hrvatske. 

 

Kraljevina daje svježa, voćna bijela vina s umjerenom kiselošću i karakterističnim cvjetnim notama.

Kujundžuša

Kujundžuša je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja diljem Dalmacije, a najviše na otocima Korčuli i Lastovu te na Pelješcu i dolini Neretve. Smatra se da je ova sorta grožđa uzgajana stoljećima na ovom području, a njeni korijeni sežu u vrijeme kada su Grci kolonizirali ove krajeve.

 

Postoje mnoge teorije o podrijetlu imena kujundžuša, no nijedna od njih nije sigurno potvrđena. Prema jednoj teoriji, ime kujundžuša potječe od turske riječi “kuyu” što znači bunar ili dubina, što ukazuje na dubok korijenov sustav sorte.

 

U prošlosti je uzgoj kujundžuše bio važan izvor prihoda za stanovnike otoka Korčule i drugih dijelova Dalmacije, a vina od ove sorte grožđa su se odlikovala svježinom, pitkošću i voćnim aromama. No, s vremenom je došlo do smanjenja interesa za njen uzgoj te se čak smatralo da je gotovo izumrla.

 

Ipak, zahvaljujući trudu i naporima lokalnih stanovnika i zaljubljenika u vino, kujundžuša se uspjela obnoviti i danas se ponovno uzgaja u Dalmaciji. Vina od kujundžuše su postala popularna među ljubiteljima vina, a ova autohtona sorta grožđa predstavlja važan dio enološke baštine Hrvatske.

Lasina

Lasina je sorta crnog grožđa koja potječe iz Dalmacije i uzgaja se na otocima Braču i Šolti. Njeno točno podrijetlo nije poznato, no vjeruje se da je nastala križanjem nekoliko autohtonih sorti grožđa koje su se uzgajale na tom području.

 

Vina od lasine su bila vrlo cijenjena u prošlosti, no s vremenom se interes za ovu sortu grožđa smanjio. Međutim, u posljednjih nekoliko godina, lasina se ponovno otkriva, a ova autohtona sorta grožđa postaje sve popularnija među vinoljupcima. Vina od lasine su poznata po tamnoj boji, srednje jakom tijelu i blagim taninima. 

 

Ova sorta grožđa obično se koristi za proizvodnju suhih crnih vina. Lasina je važan dio enološke baštine Dalmacije i simbol hrvatske kulturne baštine. Stoga, uzgoj ove sorte grožđa je važan za očuvanje jedinstvene enološke tradicije ovog područja.

Malvazija dubrovačka

Malvazija dubrovačka je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja na području Dubrovnika i Konavala, u južnoj Dalmaciji. Smatra se da je ova sorta nastala u antičkom razdoblju, a ime je dobila po gradu Dubrovniku, u kojem se uzgajala još u 15. stoljeću.

 

Ova sorta grožđa bila je vrlo važna za proizvodnju vina u Dubrovniku tijekom srednjeg vijeka, a nakon toga se proširila i na druge dijelove Dalmacije. U 19. stoljeću je bila jedna od najvažnijih sorti grožđa u Dalmaciji, ali je nakon filoksere i drugih bolesti vinove loze bila gotovo zaboravljena.

Međutim, u posljednje vrijeme Malvazija dubrovačka ponovno dobiva na važnosti u proizvodnji kvalitetnih vina u Dubrovačkoj regiji. Ova sorta daje vina snažnog i punog okusa, s naglašenim notama meda, marelice i citrusa.

 

Malvazija dubrovačka se uzgaja na strmim i sunčanim padinama uz more, na kamenitom terenu koji je karakterističan za ovaj dio Dalmacije. Ova sorta grožđa je otporna na sušu i vruće uvjete, što je idealno za uzgoj na ovom području.

Malvazija istarska

Malvazija istarska je autohtona sorta bijelog grožđa, koja se uzgaja na području Istre i Kvarnera. Njena povijest seže u antička vremena, kada su je Feničani donijeli u Istru s mediteranskih otoka.

 

Uzgoj ove sorte grožđa bio je iznimno važan za gospodarstvo Istre i Kvarnera, te je bio glavni izvor prihoda za mnoge obitelji. Malvazija Istarska se odlikuje iznimnom otpornošću na sušu i vjetar, što je čini idealnom za uzgoj u suhim i sunčanim uvjetima ovog područja.

 

Vina od malvazije istarske su poznata po svom osvježavajućem okusu, s notama bijelog voća, citrusa i mediteranskog bilja. Ova sorta grožđa ima iznimnu važnost za istarsku kulturu i identitet te se često pojavljuje u istarskom kulinarstvu i gastronomiji.

 

Unatoč teškim uvjetima uzgoja i činjenici da je izložena mnogim bolestima, malvazija istarska se i danas uspješno uzgaja u Istri i Kvarneru, te se smatra jednom od najvažnijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj.

Marastina

Marastina je autohtona sorta bijelog grožđa koja potječe s otoka Hvara u Dalmaciji. Smatra se da je ova sorta grožđa uzgajana stoljećima na ovom području, a njeni korijeni sežu u davna vremena. Pretpostavlja se da su Grci, koji su u antici bili naseljeni na ovom području, prvi počeli uzgajati marastinu. Ime je dobila po grčkoj riječi “marastos”, što znači suho ili “skrušeno”, a odnosi se na karakterističnu strukturu grožđa. 


Marastina je vrlo prilagodljiva sorta, koja se može uzgajati u različitim uvjetima, što je čini idealnom za uzgoj na otocima sa zahtjevnim tlom. U prošlosti je uzgoj marastine bio važan izvor prihoda za stanovnike otoka Hvara, a vina od ove sorte grožđa su se odlikovala svježinom, pitkošću i bogatim voćnim aromama. No, s vremenom je došlo do smanjenja interesa za uzgoj marastine i gotovo je izumrla.

 

Ali, zahvaljujući trudu i naporima lokalnih stanovnika i zaljubljenika u vino, marastina se uspjela obnoviti i ponovno je postala značajna autohtona sorta grožđa u Hrvatskoj. Vina od marastine su postala popularna među ljubiteljima vina i predstavljaju važan dio enološke baštine Hrvatske.

 

Marastina je simbol Hvara i njegove bogate povijesti, kulture i tradicije, te se često pojavljuje u lokalnoj kuhinji i gastronomiji. Turisti rado posjećuju ovaj prekrasan otok kako bi kušali vina od marastine i uživali u jedinstvenom okusu i mirisu koji ova autohtona sorta grožđa pruža.

Međimurska ranina

Međimurska ranina je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, najviše u  Međimurju. Smatra se da je ova sorta nastala u srednjem vijeku, a njeni korijeni datiraju još iz rimskog doba.

 

Međimurska ranina je vrlo stara sorta koja je nekad bila vrlo popularna u ovom području, ali je tijekom 20. stoljeća bila, kao i mnoge druge autohtone sorte, gotovo zaboravljena. Međutim, zahvaljujući naporima međimurskih vinara i enologa, uzgoj i proizvodnja međimurske ranine ponovno su oživjeli, te je ova sorta postala važna u proizvodnji kvalitetnih vina u regiji.

 

Međimurska ranina je rana sorta grožđa koja sazrijeva već krajem kolovoza. Njeni plodovi su maleni i žuto-zelene boje, a daju vina svijetle žute boje s blagim voćnim aromama i ukusom. Ova sorta se uglavnom koristi za proizvodnju bijelih vina, ali se može koristiti i u miješanim vinima.

Moslavac

Moslavac je autohtona sorta bijelog grožđa u Hrvatskoj, a prema nekim izvorima, nastala je križanjem sorti koje su se uzgajale u srednjoj Europi. Tradicionalno se uzgaja u Moslavini, koja je vinorodno područje smješteno između rijeke Save i rijeke Kupe u središnjoj Hrvatskoj.

 

Moslavac je srednje kasna sorta grožđa, a njezini plodovi su bijele boje i srednje veličine. Odlikuje se visokim sadržajem šećera i kiselina te je pogodan za proizvodnju vrhunskih bijelih vina. Ova sorta grožđa bila je na rubu izumiranja zbog sve manjeg zanimanja za uzgoj, no posljednjih godina bilježi se porast interesa, te se moslavac ponovno sve više uzgaja u Moslavini i drugim dijelovima Hrvatske.

Muškat momjanski

Muškat momjanski je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja pretežno u Istri. Postoje različita mišljenja o njegovom porijeklu, no vjeruje se da je ta sorta stara više stoljeća, a možda je stigla u Istru iz Grčke ili Bliskog istoka.

 

Muškat momjanski se odlikuje intenzivnom aromom, s notama cvijeća, začina i voća, te je poznat po svojoj izuzetnoj kvaliteti i aromatičnosti. 

 

Danas se ova sorta uzgaja uglavnom u Istri, gdje je popularna za proizvodnju visokokvalitetnih desertnih vina i likera.

Ninčuša (Nincuša)

Ninčuša (nincuša) je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Dalmaciji, točnije u okolici grada Nin. Smatra se da je ova sorta nastala križanjem lokalnih sorti koje su se uzgajale u tom području, a pretpostavlja se da je jedna od roditeljskih sorti bio plavac mali.

 

Ninčuša je poznata po svom izrazitom voćnom okusu s notama breskve i marelice te osvježavajućoj kiselosti. Iako je dugo bila zanemarena, danas se sve više uzgaja i cijeni zbog svojih jedinstvenih karakteristika.

 

Priča o ninčuši je i priča o očuvanju autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj. Zahvaljujući trudu nekoliko entuzijasta, ova sorta je spasila od izumiranja te danas predstavlja dragocjeni dio kulturne i enološke baštine Dalmacije.

Plavac mali

Plavac mali je autohtona hrvatska sorta grožđa, koja se uzgaja uglavnom na području Dalmacije. Njegova povijest seže u davnu prošlost, u vrijeme kada su se vinogradi uzgajali na strmim i škrtim padinama uz more. Smatra se da je nastao prirodnim križanjem dviju autohtonih sorti grožđa – dobričića i crljenka kaštelanskog (poznatog i kao zinfandel).

 

Plavac mali se odlikuje svojom otpornošću na sušu i vjetar, što ga je učinilo idealnom sortom za uzgoj na brdovitom terenu Dalmacije. Upravo zbog ovih svojstava, postao je jedna od najcjenjenijih sorti grožđa u regiji, a njegovi vina su poznata po bogatom i punom okusu, s notama tamnog voća i slatkih začina.

 

Ova sorta grožđa igrala je važnu ulogu u dalmatinskoj povijesti, kao glavni izvor prihoda za mnoge vinogradare u regiji. Danas se plavac mali smatra jednom od najcjenjenijih autohtonih sorti grožđa u Hrvatskoj, a njegova vina osvajaju nagrade diljem svijeta.

Plavina

Plavina je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja na području sjeverne Dalmacije, posebice na otocima Krku i Pagu te u okolici Zadra. Smatra se da je nastala na ovom području u antičko doba, ali prvi pisani dokazi o uzgoju plavine datiraju iz 15. stoljeća.

 

Ova sorta grožđa bila je važna za proizvodnju crnih vina u Dalmaciji tijekom srednjeg vijeka, a nakon toga se proširila i na druge dijelove Hrvatske. Međutim, nakon filoksere i drugih bolesti vinove loze, plavina je gotovo nestala.

 

Ipak, u posljednje vrijeme ponovno dobiva na važnosti u proizvodnji kvalitetnih crnih vina u Dalmaciji. Ova sorta daje vina tamne boje, s naglašenim notama tamnog voća, začina i čokolade. Plavina se uzgaja na kamenitim i suhim terenima uz more, što je karakteristično za područje sjeverne Dalmacije. Otporna je  na sušu i vruće uvjete, što je idealno za uzgoj na ovom području.

Pošip

Pošip je autohtona hrvatska sorta bijelog grožđa, koja se uzgaja na južnim dijelovima Dalmacije, posebno na otocima Korčuli i Lastovu. Smatra se da je ova sorta nastala u srednjem vijeku, kao križanac autohtonih sorti bijela žlathina i bratkovina.

 

Tijekom stoljeća, pošip je postao važan izvor prihoda za mnoge obitelji u regiji, a njegova popularnost se proširila i izvan granica Hrvatske. Danas je jedna od najpoznatijih sorti bijelog grožđa u Hrvatskoj, a njezina vina su poznata po svijetu po svojoj svježini, voćnosti i bogatim aromama. 

 

Iako se pošip danas uzgaja u drugim dijelovima svijeta, poput Australije i Južne Afrike, hrvatski pošip i dalje je jedna od najcjenjenijih sorti grožđa koja oduševljava vinoljupce diljem svijeta.

Portugizac

Portugizac je autohtona sorta crnog grožđa u Hrvatskoj, a smatra se da je nastala u srednjoj Europi, na području današnje Njemačke ili Austrije. Njegovo ime upućuje na pretpostavljeno portugalsko podrijetlo, ali se smatra da je ime nastalo zbog pogrešnog tumačenja riječi “portokiz” koja je bila u uporabi u srednjem vijeku za crnu boju.


Portugizac se tradicionalno uzgaja u kontinentalnom dijelu Hrvatske, posebno u Slavoniji. Srednje je kasna sorta grožđa, a njegovi plodovi su crne boje i srednje veličine. Ova se sorta odlikuje visokim sadržajem šećera i kiselina, a daje vina bogata i intenzivna okusa. 


Portugizac je nekad bio jedna od najpopularnijih sorti grožđa u Hrvatskoj, ali je nakon Drugog svjetskog rata njegov uzgoj smanjen zbog preferencija prema lakšim sortama koje su manje zahtjevne za uzgoj. Međutim, posljednjih godina bilježi se porast interesa za ovu sortu, te se portugizac ponovno sve više uzgaja u Slavoniji i drugim dijelovima Hrvatske.

Prč (Parč)

Prč (ili Parč) je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja u Dalmaciji, posebice na području Šibenika i okolice. Njegova povijest nastanka nije sasvim poznata, no smatra se da je riječ o staroj sorti koja se uzgajala u ovom području još u vrijeme antičkog Rima.

 

Prč je dugo vremena bio zaboravljena sorta, no u posljednjih nekoliko desetljeća ponovno je otkrivena i počeo se koristiti za proizvodnju vrhunskih crnih vina. Prč je snažna sorta, koja dobro podnosi vruće i suhe uvjete, te se često uzgaja na kamenitim i teško pristupačnim terenima.

 

Vina napravljena od ove sorte imaju tamnu boju, snažan okus i karakteristične arome tamnog bobičastog voća, začina i duhana. Prč je postao popularan među vinogradarima koji se fokusiraju na proizvodnju autohtonih sorti, a zbog svoje izražajnosti i kompleksnosti okusa, sve više privlači i pažnju ljubitelja vina.

Pušipel

Pušipel predstavlja bijelu sortu grožđa čije korijene možemo pronaći u Međimurju, sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Iako točna povijest razvoja ove sorte nije u potpunosti razjašnjena, jasno je da pušipel uživa dugu i značajnu tradiciju u regiji.

 

Vjeruje se da je pušipel proizašao iz prirodnog križanja divljih vrsta koje su rasle na sjeverozapadu Hrvatske. Prve pisane reference o pušipelu datiraju iz 18. stoljeća, kada je sorta stekla popularnost među lokalnim vinogradarima.

Tijekom 19. stoljeća, pušipel se širio i izvan Hrvatske, posebno u Sloveniju, gdje je poznat kao “šipon”. 

 

Tijekom 20. stoljeća, popularnost pušipela opadala je zbog pojave filoksere, koja je uzrokovala veliku štetu vinogradima širom Europe. No, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, zahvaljujući posvećenosti znanstvenika i vinogradara, autohtone sorte poput pušipela ponovno su dobile na važnosti. Ovaj trend doveo je do obnove interesa za pušipel, posebice u Međimurju.

 

Danas se pušipel koristi za stvaranje raznih vrsta vina, od suhih i polusuhih bijelih vina do pjenušavih. Vinari cijene ovu sortu zbog njene sposobnosti proizvodnje vina s bogatom aromom i osvježavajućim okusom, koji odražavaju jedinstveni terroir regije.

Refošk

Refošk je crna sorta grožđa koja ima svoje korijene u slovenskoj regiji Primorska. Iako detalji o povijesti nastanka refoška nisu potpuno razjašnjeni, poznato je da ova sorta uživa dugu i važnu tradiciju u vinogradima Slovenije.

 

Vjeruje se da je refošk rezultat prirodnog križanja divljih vrsta koje su rasle na području Primorske. Pisani tragovi o refošku sežu unatrag sve do srednjeg vijeka, kada je sorta postala popularna među vinogradarima u toj regiji.

 

Kroz stoljeća, refošk se širio izvan Slovenije, stigavši do hrvatske Istre pod imenom “teran” i sjeverne Italije pod imenom “refosco”. Bez obzira na lokalne nazive, ova sorta grožđa uspjela je održati svoju popularnost u vinogradima duž Jadranske obale.

Tijekom 20. stoljeća, refošk je, poput mnogih drugih sorata, doživio pad popularnosti zbog širenja filoksere, koja je uzrokovala velike štete vinogradima širom Europe. No, krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća, zahvaljujući naporima znanstvenika i vinogradara, sorte poput refoška ponovno su došle u fokus.

 

Danas se refošk koristi za proizvodnju raznih vrsta vina, uključujući suha crna vina s izraženom aromom i bogatim okusom, koja odražavaju jedinstveni terroir regije Primorske. Osim toga, refošk se može koristiti u kupažama s drugim lokalnim i međunarodnim sortama grožđa, što rezultira slojevitim i intrigantnim vinima.

Škrlet

Škrlet je autohtona sorta bijelog grožđa koja se uzgaja u sjevernoj Hrvatskoj, posebice u vinogorjima oko grada Siska i Moslavine. Postoji nekoliko teorija o nastanku ove sorte, no pretpostavlja se da je riječ o staroj sorti koja se uzgajala u ovom području još u srednjem vijeku.

 

Škrlet je dugo vremena bio zaboravljena sorta, te je bio na rubu izumiranja. No, zahvaljujući entuzijazmu nekoliko vinara iz Moslavine, u posljednjih nekoliko desetljeća ova sorta je ponovno otkrivena i počela se koristiti za proizvodnju vrhunskih bijelih vina. Škrlet je vrlo osjetljiva sorta, koja zahtijeva posebne uvjete uzgoja, te se često uzgaja na terenima s posebnim karakteristikama tla i klime.

 

Vina napravljena od ove sorte imaju svijetlu boju, nisku razinu alkohola i karakteristične arome citrusa, zelene jabuke i meda. Danas se smatra jednom od najzanimljivijih autohtonih sorti u Hrvatskoj, te privlači pažnju ljubitelja vina svojom jedinstvenom osobnošću i posebnim okusom.

Teran

Teran je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja uglavnom u Istri i na Krasu. Njegova povijest seže stoljećima unatrag, a smatra se da potječe iz Italije, odakle se proširio u Istru i Sloveniju. 

 

Teran se uzgaja na suhom, kamenitom tlu, a njegovo grožđe se odlikuje tamnom bojom i jakim okusom. Vina od terana su poznata po svojoj punoći i intenzivnosti okusa, s notama tamnog voća, začina i minerala.

 

Iako je teran bio popularan u Istri tijekom nekoliko stoljeća, u 20. stoljeću je došlo do pada interesa za uzgoj ove sorte grožđa, te se čak smatralo da je izumrla. Ipak, zahvaljujući naporima nekoliko lokalnih vinara, teran se uspio obnoviti i danas se smatra jednom od najvažnijih autohtonih sorti grožđa u Istri.

 

Teran je postao simbol identiteta Istre, te se često pojavljuje u istarskoj kuhinji i gastronomiji. Ova sorta grožđa također igra važnu ulogu u turizmu, jer mnogi turisti posjećuju Istru kako bi, među ostalim, uživali u  vrhunskim vinima od terana.

Tamjanika

Tamjanika je sorta grožđa koja je autohtona za područje istočne Hrvatske i Srbije, ali se također uzgaja u drugim dijelovima Balkana. Postoje različite varijante o porijeklu ove sorte, ali većina stručnjaka se slaže da je ona nastala kao prirodni križanac autohtonih sorti grožđa u ovom području.

 

Naziv tamjanika potječe od arome koju ova sorta grožđa razvija, a koja podsjeća na tamjan. Bila je popularna i među starim Rimljanima, koji su je uzgajali na ovom području.

 

Uzgajanje tamjanike se nastavilo kroz povijest, a danas se smatra jednom od najvažnijih autohtonih sorti grožđa na području istočne Hrvatske. Ona se koristi za proizvodnju vrhunskih bijelih vina koja su karakteristična po voćnom okusu, svježini i aromama bilja i cvijeća.

Trbljan

Trbljan je autohtona sorta crnog grožđa u Hrvatskoj koja se uglavnom uzgaja u Dalmaciji, na području otoka Korčule. Njeni korijeni nisu u potpunosti poznati, ali se pretpostavlja da je nastala na Mediteranu prije više stotina godina.

 

Trbljan je relativno rijetka sorta grožđa koja je bila gotovo izumrla do 1980-ih godina, kada je ponovno otkrivena i počela se uzgajati u svrhu proizvodnje kvalitetnih vina. Danas se trbljan uzgaja na nekoliko vinogradarskih područja u Hrvatskoj, a najpoznatiji su vinogradi na otoku Korčuli.

 

Trbljan je srednje kasna sorta grožđa, a njeni plodovi su crne boje i srednje veličine. Ova sorta grožđa se odlikuje visokim sadržajem šećera i kiselina, te daje vina puna okusa i aromatičnog karaktera. 

Trnjak

Trnjak je autohtona sorta crnog grožđa koja potječe iz jugoistočne Europe, uglavnom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Povijest nastanka te sorte nije potpuno poznata, ali se zna da ima dugu tradiciju u vinogradima Balkanskog poluotoka.

 

Trnjak je vjerojatno nastao prirodnim križanjem izvornih divljih vrsta Vitis vinifera ssp. sylvestris, koje su rasle na području Balkana. Prvi pisani trag potječe iz srednjeg vijeka, kada je ova sorta bila popularna u vinogradima monarhije, gdje je bila poznata pod imenom “pribidrag” ili “pribidraga”. Tijekom kasnog srednjeg vijeka i ranog novog vijeka, trnjak se proširio po južnoj Europi, posebno u Italiji i Francuskoj, gdje je uzgajan pod različitim lokalnim imenima.

 

U 19. i 20. stoljeću trnjak doživljava pad popularnosti, uglavnom zbog pojave filoksere. Međutim, u drugoj polovici 20. stoljeća, znanstvenici i vinogradari počeli su obnavljati interes za autohtone sorte, uključujući trnjak. To je rezultiralo ponovnim oživljavanjem trnjaka u vinogradima i vinskim podrumima jugoistočne Europe.

 

Danas se trnjak koristi za proizvodnju raznih vrsta vina, uključujući suha i polusuha crna vina, te neka rosé vina. Trnjak je cijenjen zbog svoje sposobnosti da daje vina s intenzivnom aromom i kompleksnim okusom, koja zadržavaju karakteristike terroira.

Tribidrag

Tribidrag je autohtona sorta crnog grožđa koja se uzgaja u Dalmaciji. Smatra se da potječe iz južne Dalmacije, a njeni korijeni sežu u antiku kada su Grci bili naseljeni na ovom području. Prema nekim teorijama, tribidrag je bio poznat u antičkoj Grčkoj pod imenom “tragos”, što znači koza, jer su koze često pasle na grožđu ovog područja. Ova se sorta grožđa proslavila u srednjem vijeku kada su vina od tribidraga bila poznata kao “vina iz Hrvatske”, a koristila su se za obrede crkvenih svečanosti. U tom razdoblju, tribidrag se uzgajao na otocima Braču, Hvaru, Korčuli i Visu, te na poluotoku Pelješcu.

 

Međutim, s vremenom je uzgoj tribidraga počeo opadati, a vinogradi su se preusmjeravali na uzgoj drugih sorti grožđa. Ipak, u kasnijim godinama ponovno je otkriven i uključen u program obnove starih sorti grožđa u Dalmaciji. Interes za uzgoj tribidraga se povećao nakon što su američki vinari počeli otkrivati sortu zinfandel, koja se pokazala sličnom tribidragu. Kasnije je znanstveno dokazano da su tribidrag i zinfandel zapravo ista sorta grožđa.

 

Danas se vina od tribidraga smatraju jednim od najboljih crnih vina u Hrvatskoj. Ova autohtona sorta grožđa je postala važan dio enološke baštine Dalmacije i ponosan simbol bogate povijesti i tradicije ovog područja.

Vugava

Vugava je autohtona sorta grožđa u Hrvatskoj, a uzgaja se na otoku Visu, u srednjoj Dalmaciji. Iako nema točnih podataka o porijeklu ove sorte, pretpostavlja se da potječe iz antičkih vremena, a uzgoj se nastavio tijekom povijesti kada su Grci i Rimljani kolonizirali ove krajeve.


Vugava je karakteristična po svojoj zlatnoj boji i bogatim voćnim aromama, s notama marelice, breskve i citrusa. Tijekom vremena, ova sorta se prilagođavala klimatskim uvjetima na otoku Visu, što je dovelo do stvaranja jedinstvene sorte koja se razlikuje od drugih sorti na istom području. 


Danas se vugava uglavnom uzgaja na otoku Visu, a vrhunska vina od vugave postala su prepoznatljiva karakteristika ovog područja.

Vlaška

Vlaška je autohtona sorta grožđa koja se uzgaja u Dalmaciji, posebno u okolici Šibenika i Splita. Smatra se da je nastala u srednjem vijeku na području Dalmacije, ali točan datum njenog nastanka nije poznat.

 

Ime sorte “vlaška” potječe od starog naziva za romanske narode koji su naseljavali dijelove srednje i južne Europe, uključujući i Dalmaciju. Dugo se uzgajala u ruralnim područjima Dalmacije, a zbog svoje otpornosti na vremenske uvjete i sušne ljetne mjesece bila je omiljena među lokalnim stanovništvom.

 

U posljednjih nekoliko desetljeća, uzgoj vlaške se smanjio zbog sve manjeg interesa lokalnih proizvođača i izazova koji su se pojavili u uzgoju ove sorte. Ipak, postoje proizvođači koji su se odlučili održati uzgoj ove autohtone sorte, a danas se može naći u vinima kao sortno vino ili u blendovima s drugim sortama grožđa.

 

Vlaška je srednje kasna sorta i može dati vina srednje punoće i kiselosti, aromatična i voćna, te se često koristi za proizvodnju rosea. Iako nije toliko poznata kao neke druge autohtone sorte u Hrvatskoj, zanimljiva je i vrijedna za očuvanje zbog svoje povijesti i jedinstvenosti.

Zlatarica

Sorta grožđa zlatarica autohtona je sorta sjeverne Hrvatske, točnije, Zagorja. Nastala je križanjem sorti štajerska belina i bijeli pinot, ali točan uzgojni postupak nije zabilježen. Naziv zlatarica dolazi od zlatnih nijansi koje grozdovi dobivaju pri sazrijevanju, a po nekima i od imena starog novca, što se povezuje s njenim statusom vrlo cijenjene i vrijedne sorte.


Ova sorta se tradicionalno koristi za proizvodnju vrhunskih bijelih vina, često u kombinaciji s drugim autohtonim sortama poput graševine, škrleta ili kraljevine.


Zlatarica je poznata po svojoj kiselosti, koja joj daje izvrsnu svježinu i čini je idealnom za proizvodnju pjenušavih vina. U posljednje vrijeme sve je više vinara koji se posvećuju proizvodnji vina od ove autohtone sorte, pa se tako zlatarica ponovno vraća u fokus ljubitelja vina.

Žilavka

Žilavka je bijela sorta grožđa koja potječe iz Bosne i Hercegovine, točnije, Hercegovine. Premda točni podaci o povijesti nastanka nisu poznati, ova sorta ima dugu i bogatu tradiciju u hercegovačkim vinogradima.

 

Smatra se da je žilavka nastala kao rezultat prirodnog križanja divljih vrsta koje su se razvile u Hercegovini. Prvi pisani dokumenti u kojima se spominje potječu iz razdoblja srednjeg vijeka, kada je počela dobivati pažnju lokalnih vinogradara. Kroz stoljeća, žilavka se proširila i na susjedne regije, uključujući južni dio Hrvatske, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. 

 

U 20. stoljeću, žilavka je, poput mnogih drugih sorti, doživjela pad popularnosti zbog širenja filoksere, koja je prouzročila velike probleme vinogradima diljem Europe. Međutim, krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća, zahvaljujući radu znanstvenika i vinogradara, autohtone sorte poput žilavke ponovno su privukle pažnju.

 

Danas se koristi za proizvodnju različitih stilova vina, od suhih i polusuhih bijelih do desertnih vina. Vinari ju cijene zbog vina s izraženom aromom i osvježavajućim okusom, koja odražavaju jedinstveni terroir regije. Žilavka se može također koristiti u kombinaciji s drugim lokalnim i međunarodnim sortama grožđa, čime se stvaraju zanimljiva i slojevita vina.